Budžet Beograda u 2016. oko 80 milijardi

0
868
NextWEB hosting
NextWEB hosting

Budžet Beograda u 2016. godini iznosiće nešto manje od 80 milijardi dinara. Ovaj proračun urađen je na osnovu realnih prihoda, a deficit će iznositi ispod pet odsto.

Građani već znaju da mogu da očekuju da će sadašnja gradska vlast domaćinski raspolagati sa njihovim novcem, da se nećemo zaduživati i da ćemo trošiti ono što zaradimo, izjavio je gradski menadžer Goran Vesić u intervjuu za Nacionalnu poslovnu reviju u izdanju Privredne komore Srbije.

– Da vas podsetim deficit budžeta grada Beograda krajem 2013. iznosio je preko 20 odsto kao i da smo zatekli oko 1,1 milijardu evra kreditnog zaduženja. Već dve godine vraćamo dugove prethodne vlasti među kojima je 14 milijardi dinara zaostalih dugovanja prethodne vlasti za socijalna davanja i ostale prinadležnosti. Naredne godine uložićemo više od 23 milijarde dinara u kapitalne projekte kao što su izgradnja vodovodne i kanalizacione infrastrukture, izgradnju saobraćajnica i druge projekte koji treba da poboljšaju kvalitet života u Beogradu.

Kako posluju beogradska javna preduzeće i u kojim organizaciono vlasničkim modelima vidite šansu za podizanje njihove efikasnosti?

– Gradska javna preduzeća su ove godine uplatila u gradski budžet 4,5 milijardi dinara dobiti iz 2014. godine. Javni sektor Beograda je 2012. godine zabeležio minus od 1,6 milijardi dinara a 2013. godine dobit je iznosila ispod milijardu dinara. Od 30 preduzeća uspešno je poslovalo njih 28. Za građane je važno da znaju da se sva dobit gradskih preduzeća koja se uplati u budžet je koristi za isplatu socijalnih davanja, za isplatu naknada za trudnice, za finansiranje kulturnih i sportskih događaja…

Ova gradska uprava jednostavno je izabrala mnogo bolji menadžment u javnim preduzećima. Sećam se kada smo birali direktore na javnom konkursu da je opozicija kritovala njihov izbor tvrdeći da nisu kompetentni i da su partijski kadrovi. E, ti direktori napraviše dobit od 4,5 milijardi dinara za budžet grada a njihovi „sposobni“ direktori gubitak od 1,6 milijardi a mnogi dobiše i krivične prijave! Na ovom primeru se vidi razlika između sadašnje i bivše gradske vlasti. Mi ne pričamo već radimo i imamo rezultate.

Osnovni cilj naših reformi je da obuzdamo troškove koji su u prošlosti bili ogromni. Nisu tu bile u pitanju samo donacije već potpuno nepotrebni PR troškovi, reprezentacija kao i finansiranje aktivnosti koje nemaju veze sa osnovnim poslom preduzeća. Recimo, najveći gradski gubitaš GSP je finansirao fudbalski klub!? Toga više nema.
Naš zadatak je da preduzeća budu u narednoj godini uspešnija ali i da nađemo način da oporavimo jedina dva gradska „gubitaša“ – Sava centar i GSP Beograd. Kada je u pitanju Sava centar moj stav je da to javno preduzeće gradu nije potrebno kao gradska firma. Naravno, da Sava centar kao kongresni centar treba da postoji jer je važan za turizam grada ali taj objekat mora da prvo da se renovira a potom da sa njim upravlja neko ko zna taj posao. Postoji ideja Privredne komore Srbije da kupi ili preuzme Sava centar od grada i ja mislim da je to dobro za grad. Inače, tokom vlasti prethodne garniture Sava centar je namerno uništavan kako bi ga jednog dana budzašto preuzeo tajkun koji ima hotel u neposrednoj blizini.

Problem sa GSP „Beograd“ je zato što se kroz ovo preduzeće vodi socijalna politika. Naravno, ima još mnogo unutrašnjih resursa da se smanje troškovi ali i povećaju prihodi. Zato radimo na Akcionom planu povećanja prihoda, jer analiza govori da kada bi sva administracija Grada Beograda i republičkih organa kupovala mesečne karte GSP „Beograd“, ono ne bi imalo problema sa poslovanjem. Jednostavno, moraćemo da prekinemo sa ružnom navikom koju imaju mnogi Beograđani da je neplaćanje karte u javnom prevozu dozvoljeno. Karta mora da se plati kao što se plaća struja, voda ili ono što se kupi u prodavnici.

Beogradski infrastrukturni projekti su važni srpsku privredu koja očekuje posao. Šta Beograd može da im ponudi u 2016. godini?

– Kao što sam rekao domaćoj privredi nudimo 23 milijarde dinara vredne poslove. Recimo naša Direkcija za građevinsko zemljište i izgradnju grada Beograda raspisaće za narednu godinu tendere za poslove vredne preko dve milijarde dinara dok je vrednost tendera ove godine iznosila skoro milijardu dinara. Reč je o tenderima koji se odnose uglavnom na saobraćajnu infrastrukturu, vodovod i kanalizaciju. To su kapitalni projekti kao što je izgradnja kanalizacije u naseljima Plavi horizonti, Pinosava i Beli potok, i izgradnja fekalne kanalizacione mreže u naseljima Sunčani breg, Ritopek i Stepojevac, a sve sa ciljem rešavanja velikih infrastrukturnih problema u delovima grada u koje godinama niko nije ulagao. Naravno, sledeće godine će početi rekonstrukcija trga Slavija a potom narednih godina i Ruzveltove ulice kao i ulica 27. Marta, kraljice Natalije i Džordža Vašingtona sve do Kalemegdana. Radiće se i ulica Kneza Miloša tako da će biti posla za kompanije koje si stanju da urade tako obimne radove, da garantuju kvalitet i da budu konkuretni sa cenom.

Moram da kažem da nismo zadovoljni interesovanjem domaćih kompanija za dobijanjem poslova. Prosek kompanija koje učestvuju na našim tenderima je manji nego u Evropskoj uniji i mi to želimo da promenimo. Zato smo nedavno u Privrednoj komori Srbije organizovali sastanak sa srpskim kompanijama i predstavili smo im planove za 2016. godinu kako bi se na vreme pripremili da učestvuju na našim tenderima. To nije nikada uradila nijedna gradska vlast.
Čuli smo poruku za domaće investitore. Šta Beograd poručuje stranim investitorima?

– Beograd je postao najatraktivnija destinacija za investicije u ovom delu Evrope a strani investitori mogu da budu zadovoljni što imamo gotove projekte i pravni i zakonski okvir u kome mogu da rade.

Osim „Beograda na vodi“, koji je trenutno najveći evropski projekat kada su pitanju nekretnine i koji izaziva veliku pažnju svih investitora, naša gradska uprava je promenila strategiju razvoja Beograda u odnosu na ono što se dešavalo desetinama godina unazad. Naši projekti se nalaze na rekama koje su veoma atraktivne za investiranje. Beograd ima skoro 200 kilometara obala o kojih je uređeno tek nekoliko!? Osim „Beograda na vodi“, koji je se nalazi se na samoj reci Savi, verujem da će na veliko interesovanje investitora naići i projekat „Makiško polje“, koji se takođe nalazi blizu Save, kao i projekat Bloka 18 koji je preko puta „Beograda na vodi“, sa novobeogradske strane. Sledeća projekat je na levoj obali Dunava, od Pupinovog mosta do Pančevačkog mosta, koji je ogroman prostor koji je sada potpuno neiskorišćen a imamo i projekte u vezi sa Adom Hujom, odnosno prostorom sa desne strane Dunava, od Pančevačkog mosta pa sve do Ade Huje.

Trudimo se da potencijalnim investitorima pokažemo da Beograd ima okvir za dobro investiranje, jer su Zakon o planiranju i izgradnji i Zakon o radu u primeni. Zakon o planiranju i izgradnji zaživeo je već posle prvih šest meseci primene, a broj izdatih građevinskih dozvola je veći za preko 35 odsto, dok je u Beogradu to čak i više. Veoma lako se dobijaju građevinske dozvole, za 28 dana i sve to pokazuje da su investitori dobrodošli.
Zakon o radu, moderan je zakon koji investitori traže i koji olakšava investiranje. Potencijalne investitore treba da raduje najava Vlade Srbije da će od 1. januara biti izdavane elektronske građevinske dozvole. Kada razgovaram sa investitorima vidim da im se posebno sviđa činjenica da imamo projekte, uređen zakonski okvir i da postoji spremnost Skupštine Beograda da im pomogne.

Beograd je tokom prošle godine proglašen od strane Uprave za javne nabavke kao lokalna samouprava u kojoj se najbolje primenjuje Zakon o javnim nabavkama?

– Grad Beograd, zahvaljujući centralizovanim javnim nabavkama, uštedeo skoro 240 miliona dinara u ovoj godini. Osim što štedimo na ovaj način povećavamo transparentnost, profesionalnost, sprečavamo korupciju i podstičemo preduzetništvo. Centralizacija nabavki sada je sprovedena za potrebe 54 naručioca Grada Beograda, i to za gradsku upravu Grada Beograda, ustanove kulture, socijalne i dečje zaštite, javna komunalna preduzeća, kao i sva ostala preduzeća i organizacije čiji je osnivač Grad Beograd. U 2016. godini centralizovane nabavke će biti sprovedene na 138 korisnika. U prošloj godini imali smo i smanjenje broja pregovaračkih postupaka sa 39 odsto na svega tri odsto, a zadovoljni smo i podatkom da je broj ponuđača po tenderima sa 1,8 u 2013. godini porastao na 2,6 u 2014-toj, što govori da nam je povećana konkurentnost i da više firmi uzima učešće na tenderima. Mislimo da možemo i bolje od toga, jer smo primetili da ponekad imamo samo jednog ponuđača, pri čemu nismo sigurni da li je to posledica neinformisanosti ili da ponuđači misle da ne moraju da se jave jer određeni tender nije za njih.
Nedavno ste izjavili da je Beograd grad koji će se najbrže razvijati u regionu? Šta su komparativne prednosti Beograda kada su strane investicije u pitanju?

Kao Beograd radimo na otvaranju Kancelarije za investicije koja će obezbeđivati podršku investitorima koji odluče da rade u Beogradu.

-Kada govorimo o tome da će se Beograd najbrže razvijati u regionu uzimam u obzir kapitalne investicije koje će se relizovati u našem gradu a koje će biti zamajac razvija privrede. Recimo, do kraja godine potpisaćemo prvi ugovor za javno-privatno partnerstvo u oblasti javnog prevoza, vredan 500 miliona evra u narednih deset godina. U toku nam je i JPP za upravljanje otpadom, vredan 250 miliona evra i očekujem da u prvom polovini sledeće godine sprovedemo tender i izaberemo partnera. U ovom trenutku, izabrano je pet velikih svetskih kompanija koje su ušle u uži krug što samo govori da ćemo dobiti pravog operatera koji je poznat u svetu. Sledeće godine planiramo i izgradnju nekoliko podzemnih garaža a Parking servis će iz sopstvenih sredstava raditi garažu na na Studentskom trgu i Obilićevom vencu, počinjemo sa realizacijom JPP u oblasti prerade otpadnih voda jer Beograd trenutno nema nijednu fabriku za tu namenu, a sva kanalizacija ide direktno u Dunav i Savu. Gradimo i novu autobusku stanicu, a sebi smo stavili u zadatak da u narednih deset godina rešimo pitanje vodovoda i kanalizacije u glavnom gradu. Ako tome dodamo da zajedno sa Republikom gradimo obilaznicu oko Beograda kao i da sami gradimo unutrašnji magistralni prsten jasno je da nema grada u regionu u koji će se narednih godina više investirati.

Prednosti Beograda u odnosu na druge gradove su geografski položaj, obrazovana radna snaga, veličina grada koja vam omogućava da sve što želite imate na jednom mestu i ono što je najvažnije posvećenost gradske uprave dovođenju investitora i stvaranju uslova da svoj novac ulože brzo u naš grad.

Ako znamo da danas Begrad čini 40 odsto BDP-a Srbije, da li smatrate da će ovaj procenat u budućnosti rasti i da će Beograd težiti nadpolovičnom učešću u BDP-u ili je za dinamičan razvoj Srbije neophodno revitalizovati manje razvijene gradove i regije?

– Naš posao je razvoj Beograda ali sami ste primetili da naše učešće u BDP jasno govori da sve što se dešava u Beogradu utiče na Srbiju. Mi želimo da agresivnije privučemo investicije u Beograd. U prošlosti, investiranje u naš grad se uglavnom dešavalo kroz nekretnine, izgradnju stanova i poslovnih objekata ali je bilo malo proizvodnih pogona. Zbog karaktera tih investicija većina je bila realizovana u užem gradskom jezgru tako da naše prigradske opštine i rubni delovi grada nisu imali ništa od toga. Sada će biti drugačije. Sve naše prigradske opštine su uradile popis svih hala i industrijskih objekata koje možemo da ponudimo stranim investotorima. Imali smo sastanak u SIEP-u upravo da bismo ovu agenciju upoznali sa našim potencijalima kako bi znali šta mogu da ponude stranim kompanijama koje dolaze u Srbiju. Pored toga, izmenama i dopunama Zakona o glavnom gradu i Statuta Beograda naš grad delimo na dve zone – gradsku i prigradsku. Opštine koje će se nalaziti u prigradskoj zoni imaće više nadležnosti što će im omogućiti da investitorima nude bolje uslove koje sada nisu u prilici da ponude. Formirali smo dve slobodne zone kako bismo privukli kompanije a u obrenovačkoj veoma brzo počinje da radi kompanija Meita koja će zaposliti 1.400 radnika. Veoma brzo će dobiti građevinsku dozvolu i odmah počinju da grade fabriku. Beograd želi da investitori dolaze u čitavu Srbiju ali bićemo agresivniji kada je u pitanju njihovo privlačenje u naš grad.

Beograd je ponovo grad u kome se posle mnogo godina ponovi vide građevinski kranovi. Često ističete da će biti zadovoljni kada kranova bude na svakom koraku.

-Dok sam studirao jedan mudar profesor mi je rekao da „kada dođem u neki grad prebrojim kranove“ i da će mi odmah „biti jasno u kakvom je stanju ekonomija“. To je tačno. Kada smo pobedili na izborima u gradu skoro da se nije gradilo ako se izuzme ono što je država radila. Danas je situacija drugačija i veoma sam ponosan zato što smo pokrenuli investitore. Jedan od mojih prvih sastanaka na funkciji gradskog menadžera je bio u Direkciji za gradsko građevinsko zemljište sa kompanijama koje su dobile gradsko građevinsko zemljište na tenderu a godinama nisu gradili ništa. Tada sam ih pitao zašto ne grade? Ako nemaju novca tu ne možemo ništa ali ako postoje bilo kakvi administrativni problemi rekli smo da ćemo da ih rešimo. Zbog takvog pristupa stvoreni su uslovi da sledeće godine počne rekonstrukcija hotela Jugoslavija, zatim izgradnja Hiltona na lokaciji Tri kralja, nove zgrade Airport city, zgrade Saveznog MUP-a, tržnog centra u Višnjičkoj banji a već je počela izgradanja zgrade u Rajićevoj ulici kao i velikog stambenog kompleksa u Dalmatinsko ulici.

Tokom 2015. godine, Direkcija za gradsko građevinsko zemljište i i izgradnju grada Beograda sačinila je 1742 ugovora od čega 750 ugovora u legalizaciji i 992 ugovora u redovnoj proceduri sa investitorima koji su realizaciju objekata počeli pre stupanja na snagu Izmena i dopuna zakona o planiranju i izgradnji. Od 1. marta, od kada se primenjuje objedinjena procedura izvršen je obračun za 740 lokacija a na gradu je izdato oko 600 dozvola za gradnju. Grad je po osnovu doprinosa prihodovao 1,8 milijardi a na osnovu nadoknade još 2,3 milijarde te će u ovoj godini ostvariti suficit od preko 4 milijarde dinara. Poređenja radi, Direkcija je u 2014. godini ostvarila suficit od dve milijarde. Pri tome, treba imati u vidu da se doprinosi ne plaćaju za proizvodne objekte. Obračun doprinosa je sačinjen za 202.036 kvadrata stambenog prostora, 207.917 kvadrata poslovno – komercijalnog prostora, 19.488 kvadrata prostora javne namene i 23.330 kvadrata objekata proizvodne delatnosti.

Sve ovo jasno govori da je pokrenuta građevinska industrija koja ove godine beleži porast u BDP. Nemaju korist samo građevinske kompanije već i grad i dražava kroz doprinose, pdv, poreze i zaposlenost i naravno, oživelo je tržište nekretnina.

Posle mnogo polemike projekat Beograd na vodi je počeo da se gradi, koliko će po vašim saznanjima biti angažovano domaćih kompanija u realizaciji tog projekta i da li ste sigurni da će dinamika realizacije biti adekvatna najavama?

– Kao što ste sami mogli da vidite izgradnja ovog projekta je počela u septembru ove godine i on napreduje dobro tako da će sami građani već sledeće godine moći da vide kako napreduje izgradnja objekata. Razvojem projekta „Beograd na vodi“, naš grad postaje pravi turistički i poslovni centar Balkana. Ovaj projekat će privući druge investitore i to je ona prelomna tačka posle koje ćemo moći da kažemo da je Beograd krenuo put napretka. „Beograd na vodi“ je najvažniji projekat naše zemlje koji treba u Beograd i Srbiju da donese 3,5 milijardi evra.

To je investicija koja će da obezbedi desetak hiljada novih radnih mesta i potpunu promenu izgleda našeg grada. Mi smo uspeli da za veoma kratko vreme raščistimo prostor na kome će se graditi „Beograd na vodi“, a to je oko stotinu hektara. Decenijama unazad skoro svaka gradska vlast je pokušavala da uradi nešto na ovom prostoru, ali mi smo prvi koji smo uspeli da raščistimo ovaj prostor koji je bio pod magacinima, šinama, zapuštenim objektima koji ničemu nisu služili. To je zato što mi radimo. Postavljanje kamena temeljca znači da počinje izgradnja prvih zgrada. U prvoj fazi će se izgraditi oko 300 hiljada kvadrata, u šta će biti uloženo oko 300 miliona evra. To je nešto što će pokrenuti građevinsku industriju Srbije, a kasnije će biti zamajac za razvoj i povećanje našeg bruto društvenog proizvoda .
Izgradnja na prostoru Savskog amfiteatra je vekovni san Beograda i svi urbanistički planovi Beograda predviđali na tom prostoru izgradnju nekoliko miliona kvadrata. Političke stranke koje se danas protive izgradnji ovog projekta imale su svoj projekat na istom prostoru koji se zvao „Menhetn na vodi“. Njihov problem je u tome što za realizaciju tog projekta „nisu bili u stanju da obezbede ne 3,5 milijardi već ni 3,5 evra i što ne da nisu raščistili oko sto hektara magacina, šina i ko zna čega, već ni kamen nisu bili u stanju da pomere“. U toj činjenici leži frustriranost protivnika „Beograda na vodi“. Postoje projekti koji su iznad politike i koji donose opšte dobro. Jedan od njih je „Beograd na vodi“ i njegovoj realizaciji treba svi da se radujemo.

Da li će i kada Beograd dobiti metro?

-Trasa, raspored stanica i tip metroa će biti definisani kroz izradu SMART plana (master plan) saobraćaja u Beogradu. U narednih dve nedelje će biti potpisan ugovor sa konsultantom koji će raditi studiju. Studija obuhvata sve vidove saobraćaja u Beogradu i treba da, da predloge rešavanja transportnih potreba Grada do 2033. godine, u presecima od po 6 godina. Jedan od osnovnih zadataka studije je definisanje budućeg metroa ali i svih ostalih vidova javnog prevoza poput Bg voza, tramvajs, trolejbus i autobusa). Rok za završetak studije je 10 meseci a prve rezultate treba očekivati posle 6 meseci. Studiju je donirao EBRD u iznosu od 400 hiljada evra.

Mi ovom pitanju prilazimo stručno i bez emocija. Da bismo utvrdili koje vidove transporta treba da razvijamo potrebno je da utvrdimo recimo realno demografsko stanje. Mi smo na osnovu zadnjeg popisa stanovništva i stanja na terenu ustanovili da su u poslednjih 10-15 godina nastale značajne promene u tokovima putnika ( u javnom prevozu i privatnim vozilima). Na primer, broj radnih mesta na Novom Beogradu se uvećao za 30 odsto, smanjio se broj stanovnika u starom centru grada 2-10 odsto (zavisno od zone), povećao se broj stanovnika na obodu grada 2-5 odsto (zavisno od zone), broj radnih mesta od Batajnice do Surčina (zapadni deo obilaznice) se uvećao 5 puta mada treba uzeti u obzir da je bila mala osnovica.

Pored toga, u Beogradu su u toku su značajne investicije koje će uticati dodatno na tokove putnika i to: izgradnja Beograda na vodi, premeštanje autobuskih stanica (BAS i Lasta) na Novi Beograd, premeštanje Železničke stanice u Prokop, izgradnja novih stanbenih, poslovnih i idustriskih objekata i osnivanje dve slobodne privredne zone u Obrenovcu i na Paliluli, a u ovoj prvoj očekujemo investitora već u januaru. Zato smo pokrenuli niz projekata da bi ustanovili stvarne transportne potrebe građana i napravili strategiju saobraćaja u Gradu. Urađeno je anketiranje i brojanje putnika u javnom gradskom prevozu, brojanje saobraćaja na svim važnijim raskrsnicama u gradu odnosno njih 180 i anketirano je 20 hiljada domaćinstava. Sve je to objedinjeno u studiji „Transportnom modelu Beograda“ kao baze za modelovanje budućih scenarija. Na primer jedan od podataka koji se razlikuje od predhodnih studija je da na Brankovom mostu u vršnom opterećenju imamo 5,5 hiljada putnika u javnom prevozu a kod Sajma 8 hiljada putnika. Do sad se uvek računalo da je najopterećeniji pravac Brankov most sa znatno većim brojem putnika od izbrojanog.

Dakle, ušli smo u definisanje i rešavanje problema saobraćaja u Gradu sveobuhvatno i studiozno uz poštovanje svih načela struke i uz korišćenje najsavremenijih softverskih paketa jer su u pitanju investicije vredne više milijardi evra. Beograd prilikom planiranja ovakvih investicija ne sme da pogreši.

Nedavno je Skupština grada Beograda usvojila Strateški plan investiranja u vodovod i kanalizaciju do 2025. godine. Šta to znači za građane i privredu?

– To znači da kažem jasno srpskim jezikom da će svaki Beograđanin do 2025. godine imati priključak na vodovod i kanalizaciju. Deset godina je optimalan period za završetak ovog posla jer ovog trenutka trećina Beograda nema kanalizaciju, što je posebno izraženo u prigradskim i rubnim delovima grada. Sva naša postojeća kanalizacija sada se izliva u Savu i Dunav, što je nedopustivo jer smo mi jedini veliki grad u Evropi koji ne prečišćava otpadne vode. Mi smo prva gradska vlast koja je donela jasnu odluku na koji način će rešiti ovaj problem. U narednih deset godina uložićemo 575 miliona evra u pravljenje nedostajuće infrastrukture za vodovod i kanalizaciju i izgradnju pet fabrika za preradu otpadnih voda. To znači da za deset godina ne samo da će svaki građanin imati kanalizaciju i vodovod, već će sva voda koja bude išla kroz kanalizaciju u reke biti prerađivana. Ovaj projekat će biti finansiran iz budžetskih sredstava ali i iz fondova Evropske unije i drugih zemalja kao i kroz javno – privatno partnerstvo. Mi deo projekta već realizujemo sami i grad će uložiti što u ovoj, što u narednoj godini preko dve milijarde dinara u kanalizaciju.

U ovom trenutku radimo kanalizaciju za „Plave horizonte“ u vrednosti od 500 miliona dinara, zatim vodovod u Grmovcu, 60 miliona dinara, postrojenje za preradu otpadnih voda Pinosava, Međulužje i Beli Potok, svaki po 150 miliona dinara, fekalnu kanalizaciju Sunčani breg u Rakovici, 200 miliona dinara, zatim u Barajevu radimo vodovod u vrednosti od 280 miliona, u Ripnju vodovod od 130 miliona dinara, u Stepojevcu od skoro 100 miliona. Gradska vlast je obnovila projekat koji je bio potpuno zamro, a to je regionalni vodovod Makiš-Mladenovac i svake godine će se raditi deo po deo tog vodovoda kako bi sva naselja u južnom delu Beograda uključujući Mladenovac do 2021. godine dobila gradsku vodu.

U toku je modernizacija komorskog sistema. Šta bi po vama trebalo da bude ključ za uspeh imajući u vidu nove usluge koje će biti na raspolaganju privredi?

– Grad Beograd podržava najavljenu reformu komorskog sistema i njegovu centralizaciju koja će dovesti do veće efikasnosti ali i koristi za privredu. Komorski sistem u Srbiji je pre nekoliko godina skoro bio uništen jednim suludim eksperimentom u kome je ukinuto obavezno članstvo. Hvala Bogu, većina privrednika je prepoznala potrebu da ostane u komorskom sistemu i ovaj pokušaj uništavanja privrednih komora u Srbiji nije uspeo. Moram da istaknem, da su sva javna preduzeća Beograda nastavila da plaćaju članarinu Privrednoj komori Beograda iako je obavezno članstvo bilo ukinuto i verujem da smo dali svoj doprinos da komore opstanu. Naravno, postojeći komorski sistem u Srbiji nije idealan a kada to kažem posebno mislim na to da kompanije treba da plaćaju jednu članarinu, da komore treba da pružaju više usluga i servisa privrednicima i da same treba da okupljaju ljude koji mogu da pomognu privrednicima a ne islužene političke kadrove. Zato je važno da je novo rukovodstvo Privredne komore Srbije pokrenulo reformu komorskog sistema koje ne znači samo ponovno uvođenje obaveznog članstva već i modernizaciju komore i pružanje usluga privredi koju ona očekuje. Dakle, rukovodstvo Privredne komore Srbije na čelu sa predsednikom Čadežom ima punu podršku grada Beograda.

Koliko je to važno za stvaranje povoljnijeg poslovnog ambijenta? Kako u sklopu toga ocenjujete saradnju grada Beograda i PKS-a?

– Grad Beograd ima veoma dobru saradnju sa Privrednom komorom Srbije i ona se ogleda osim u dnevnoj saradnji i u tome da smo prisutni uvek kada PKS organizuje predstavljanje srpske privrede u inostranstvu. Na takvim skupovima predstavljamo svoje projekte i potencijale. Jedna o prvih odluka Skupptine grada Beograda bila je da kada odbornici donose odluke koje imaju veze sa privredom tada tražimo obavezno mišljenje Privredne komore Bograda, koja će ubuduće biti deo PKS. Ovo mišljenje nije obavezujuće ali želimo da odbornici imaju pred sobom stav Komore kada donose odluke. Mi smo prva gradska vlast koja je donela odluku da se prilikom velikih rekonstrukcija ulica privrednici koji imaju maloprodajne objekte u tim objektima osobođeni su plaćanja dažbina prema gradu dok traju radovi. Mislim da je veoma važno da Privredna komora Srbije i grad Beograd blisko sarađuju jer komora je servis grada kada je u pitanju privreda.

Kao gradski menadžer pokazali ste zainteresovanost za uređenje grada, postavljanje spomenika, izgradnji parkova.

– Naravno da sam zainteresovan jer je to duša Beograda. Ja volim ovaj grad i verujem da svako kome se pruži ta čast da donosi odluke u ime građana treba da da doprinos da grad bude lepši i uređeniji. Na kraju krajeva, po tome će nas neko pamtiti. Mi smo uradili preko stotinu urbanih džepova ali pokrenuli nekoliko velikih projekata kao što su pretvaranje najužeg centra Beograda u pešačku, uređenje trga Nikole Pašića, trga Republike i Terazija, uređenje Skadarlije i Kosančićevog venca, rekonstrukcija Muzeja grada Beograda, uređenje Cvetnog trga, ulice Kneza Miloša i Njegoševe. Sledeće godine ćemo uraditi 40 fasada na Kosančićevom vencu zajedno sa vladom Srbije, radimo fasade u delu Karađorđeve kao i u Brankovoj ulici. Želimo da veliki ljudi koji su zadužili Beograd bezobzira da li su pisci, novinari, sportisti ili državnici dobiju svoje spomenike ili ulice. Beograd će biti uređeniji, lepši i biće ponovo beo kako mu samo ime kaže. Najviše uživam kada radim takve stvari i trudiću se da ih bude što više dok sam na funkciji u gradu.

Izvor : Studio B

Komentari

komentari

POSTAVI ODGOVOR