Organizacija narodne vojske — hajduka

0
780
NextWEB hosting
NextWEB hosting

Austrijanci su na području Srbije imali više jedinica svoje stalne vojske, smeštenih u Beogradu i u još nekoliko mesta u unutrašnjosti. Međutim, u vojnoj obavezi bili su i srpski seljaci, koje su vlasti razvrstale u „komorske“ obveznike i u „hajduke“. „Komorski“ su uglavnom obrađivali zemlju, dok su hajduci bili neka vrsta narodne milicije. Dužnost im je bila da čuvaju granicu, da se brinu za javnu bezbednost, naročito na carigradskom drumu, da održavaju puteve i mostove, da u raznim prilikama daju eskorte (oružanu pratnju), patroliraju od čardaka do čardaka i sl. Polagali su zakletvu na vernost caru. Svake godine su odlazili na pregled a po pozivu na određene zadatke, inače su živeli u porodici i obrađivali zemlju. Bili su u neku ruku privilegovani jer su dobijali najbolju zemlju, a u početku oslobođeni dažbina.

Od 446 srpskih sela koliko ih je u to vreme bilo nastanjeno, 90 sela je bilo hajdučkih. Inače, Srbija je bila podeljena na 18 okruga, raspoređenih u 4 grupe. Grocka i Hasanpašina Palanka činile su četvrtu grupu na čijem čelu je, kao starešina, stajao Staniša Marković Mlatišuma. Svaki okrug je imao jednu kompaniju od 150 hajduka pešaka, 50 husara (konjanika) i 40 obveznika koji su služili kao pomoćno osoblje.

Starešine hajdučkih kompanija primale su plate iz državne kase ali su te plate bile mnogo manje nego plate austrijskih oficira.

Ova narodna vojska, hajduci, živela je u preko 90 sela i održavala deset šančeva i 70 čardaka. Mnogi njeni oficiri, posle povlačenja Austrijanaca iz Srbije, nastavili su uspešno vojničku karijeru u austrijskoj carskoj vojsci.

Do 1725. godine starešina vojne jedinice koja je bila smeštena u Grockoj, bio je hadnađ (poručnik) Nikola Kalajitović, a 1735. godine hadnađi je bio Nedeljko Radanović.

Već je 1737. godine bilo izvesno da se bliži kraj austrijske vladavine u Srbiji. Posle nekoliko manjih poraza austrijske vojske na širokom frontu između dve carevine, Austrijanci postepeno napuštaju Srbiju, a sa njima odlaze preko Save i Dunava i mnogi Srbi. Sa oberkapetanom Stanišom Markovićem Mlatišumom, prebacilo se 42 pešaka i 44 konjanika, od ukupno 634 hajduka. Smrt vojskovođe kakav je bio Eugen Savojski predstavljao je za Austriju ogroman gubitak. To se posebno osetilo u najvećoj bici toga doba ,,bici na Grockoj“, koja se odigrala 23. jula 1739. godine. Sultanov veliki vezir Elhadž — Esad — Mehmed paša doslovno je smrvio vojsku feldmaršala Valisa. O strahotama toga razbojništva pričalo se i posle sto godina po gročanskim selima: Begaljici, Zaklopači, i Vrčinu, gde je bilo glavno poprište borbe.

I u jednom našem zapisu zabeleženo je kako je bila kod Grocke „prevelika bitka“, gde…..mnogo i plemenitih gospoda cesarskih pogibe, i turski paša mnogo pade, i voinstva obojih strana mnogo je čislo izgiboše“. Preko deset hiljada ljudi, koje vojnika koje oficira, među ovima deset generala, 346 viših i nižih oficira poginulo je u ovoj borbi.

Za Srbiju su od tada nastali veoma teški dani.

Komentari

komentari

POSTAVI ODGOVOR