Tajna atomskog skladišta u Vinči

0
685
NextWEB hosting
NextWEB hosting

Izgradnja novog objekta nije zavera i Vinča neće postati deponija radioaktivnog otpada iz inostranstva, kaže direktor JP „Nuklearni Objekti Srbije“ za „Politiku“.

Prostor od 70 hektara nekadašnjeg Instituta za nuklearne nauke Vinča, sada pod ingerencijom Javnog preduzeća „Nuklearni objekti Srbije“, ograđen je višedecenijskim slojem nataloženih tajni.

Ganc novi objekat,gradjen četiri godine, dodatno je „ozračio“ javno mnjenje i uzburkao strasti, posle saopštenja državne kompanije zadužene za nuklearnu sigurnost da je upravo izgrađeno „najmodernije i najveće raspoloživo skladište radioaktivnog otpada u Evropi“.

Zašto je tako veliki objekat izgrađen nadomak dvomilionskog Beograda, taman kada se Vinča oslobodila eksplozivnog nasleđa druge Jugoslavije – svežeg i istrošenog nuklearnog goriva iz reaktora RA – koje je isporučeno zemlji porekla, Rusiji? Da li je lokacija Vinče sada namenjena deponiji radioaktivnog otpada iz regiona, kako se spekuliše među ekološkim aktivistima?

 

Ovde nema nikakve nuklearne teorije zavere. Vinča neće postati deponija radioaktivnog otpada iz inostranstva“, kaže nam Radojica Pešić, direktor JP „Nuklearni objekti Srbije“, a zatim citira član 2 Zakona o zaštiti od jonizujućih zračenja i o nuklearnoj sigurnosti: „Zabranjen je uvoz na teritoriji Srbije radioaktivnog otpada i isluženog nuklearnog goriva inostranog porekla“.

Mi moramo da imamo direktnu komunikaciju sa generatorom radioaktivnog otpada. Hipotetički govoreći, kada bi uočili u dokumentaciji da generator radioaktivnog otpada ne potiče iz Srbije, bili bi dužni da obavestimo organe bezbednosti.

Ta reč, bezbednost, ključna je za centar, osnovan 1948. godine, kao istraživački nukleus za realizaciju nuklearnog programa Titove Jugoslavije, koji je vremenom postao ugledni naučni institut. Pre dve godine poslove nuklearne bezbednosti preuzima pomenuto javno preduzeće., čiji je tehnički direktor Milan Orlić.

– U hangarima „H1“ i „H2“ se čuva radioaktivni otpad nastao u naučnim istraživanjima, industriji, medicini… Tu je sav otpad iz bivše Jugoslavije. Hangar „H1“ je zatvoren, prepun. Zatvorila ga je Agencija za zaštitu od jonizujućeg zračenja i nuklearnu sigurnost. Hangar „H2“ se koristi, ali zbog ovako loše situacije, odlučeno je da se izgradi novi hangar „H3“. To je, poručujem ekolozima, najzelenija i najbezbednija građevina u Srbiji – priča Orlić.

Zapravo, zbog lošeg stanja hangara sa radioaktivnim otpadom, koji podsećaju na davno napuštene hale porušenih fabrika, Agencija za atomsku energiju i američki Stejt department pritisli su, ili preporučili, kako vam drago, našu vladu da napravi novo skladište.

Kakve opasne radioaktivne materije kriju hangari „H1“ i „H2“, koje bi mogle biti interesantne teroristima? Orlić kaže da to može biti „kobalt 60“, koji se koristi u industriji, medicini, naučnim istraživanjima, a delom ga ima i u radioaktivnim gromobranima.

Njegovom eventualnom krađom i zloupotrebom, mogla bi da se izradi „prljava bomba“, a slična opasnost preti i od eventualne krađe „cezijuma 137“. Zato je hangar „H3“ najbolje moguće rešenje za bezbednost Beograda i Srbije – priča Orlić.

Neposredno pored objekta „H3“, nalazi se manja, takođe nova zgrada, nazvana Bezbedno skladište jakih izvora (BS) u čijim će se prostorijama čuvati i municija na bazi osiromašenog uranijuma, kojom je NATO iz aviona A-10 dejstvovao tokom rata 1999. godine. Do sada je nasleđe NATO čuvano u hangaru „H2“. U novom skladištu, čuvaće se u kontejneru „pod evidencijom“, s obzirom na to da sadrži uran.

Stranka „Zeleni Srbije“ konstatovalaje juče da Srbija nema nijednu nuklearnu elektranu,ali da zato dobija „najveće skladište nuklearnog i radioaktivnog otpada u Evropi“, potrebnije nego Francuskoj koja ima 58, ili Nemačkoj koja ima 49 nuklearki.

Radojica Pešić, međutim, kaže da hangar „H3“ ima kapacitet 8600 buradi, zapremine 200 litara, što iznosi 1.700 kubnih metara radioaktivnog otpada. Taj hangar, kaže, nije najveći u Evropi, već je „trenutno najveći prazan hangar u Evropi“. Za novi hangar vredan 2,5 miliona evra, dobijena je upotrebna dozvola Ministarstva za životnu sredinu, rudarstva i prostornog planiranja.

Komentari

komentari

POSTAVI ODGOVOR