-NAJSTARIJI TRAGOVI LJUDSKIH STANIŠTA NA PODRUČJU GROCKE-

0
1395
NextWEB hosting
Područje opštine grocka obuhvata petnaest naselja. To su: Grocka, Ritopek, Vinča, Brestovik, Kamendol, Živkovac, Umčari, Dražanj, Pudarci, Begaljica, Zaklopača, Vrčin, Boleč, Leštane i Kaluđerica.

NextWEB hosting

Pored Dunava su Grocka, Brestovik, Ritopek i Vinča, ostala mesta su nešto dalja od reke.

Geografski položaj Grocke i izvanredni klimatski uslovi koji su učinili da čitav kraj bude prava mala oaza sa gotovo idealnim pogodnostima za život, bili su poznati od davnina, pa su se tu, još u najstarija vremena, formirala ljudska staništa. O tome su se sačuvala mnogobrojna svedočanstva gotovo u svim naseljima opštine Grocka.

Jedno od najstarijih naselja, iz vremena ranog neolita (oko 7.000 godina pre naše ere) bilo je u Dubočaju, oko dva kilometra jugoistočno od Grocke. U ostacima poluzemunica pronađeni su keramički predmeti koji pripadaju ovom periodu, kao i rečne školjke koje su služile za ljudsku ishranu.

Arheološki nalazi u Vinči pripadaju nešto mlađem periodu, poznatom neolitu (oko 4.000 godina pre naše ere), ali otkriće ovog lokaliteta ima mnogo širi značaj. Imenom ovog naselja nazvana je kultura srednjeg i poznatog neoliteta na većem delu Balkana. Utvrđeno je da je dugi niz godina ovde postojalo naselje, jer debljina kulturnog sloja iznosi oko 10 metara a pronađeno je i mnoštvo glinenih statua, keramičkih posuda, alatki, od kamena i kosti, pa i ostaci kuća. Prema nekim nalazima izvesno je da ovom periodu pripada i naselje koje je postojalo na Aginom Brdu, u istočnom delu Grocke.

Neolitsko naselje otkriveno je i  u Brestoviku, pored obale Dunava, a naselje iz ovog perioda, sudeći po nalazima, bilo je i u Ritopeku.

O ljudskim staništima u bronzanom dobu govore nalazi predmet u Brestoviku (grivne, srpovi, bronzane sekire-ketlovi) Boleču, Begaljici i Pudarcima.
       Veoma vredni spomenici stare kulture pronađeni na gročanskom području potiču iz rimskog doba. Ovaj prostor je bio sastavni deo rimske provincije Gornje Mezije, osnovane u 1. veku nove ere. Već u to vreme je desnom obalom Dunava trasiran put koji je spajao dva najveća grada provincije: Singidunum (Beograd) i Viminacijum (Kostolac). To je postala vrlo važna saobraćajnica a time je i čitav prostor dobio u političkom i vojnom značaju. Na trasi ovog puta bila su naseljena mesta: Vinča, Ritopek, Grocka i Brestovik.
      Ovaj drum su svojevremeno koristili krstaši u pohodu na istok. To je, u XIII veku, bio pravi međunarodni put kojim se putovalo kroz četiri države: Ugarsku, Srbiju, Bugarsku i Vizantiju.
Prema pisanim izvorima mogla su se locirati dva naselja u rimskom periodu: Castra Tricornia i  Mutatio ad sextum milliare.
    Castra Tricornia bila je 14 rimskih milja udaljena od Singidunuma, a to je mesto današnjeg Ritopeka. Postojao je Kastrum za smeštaj vojne posade radi obezbeđenja puta, a oko njega bila su naselja i razvijen privredni život.
    Mutatio ad sextum milliare bio je 6 rimskih milja udaljen od tricorniuma, što znači na lokalitetu Dubočaj u Grockoj. Put je, preko Brestovika vodio do sledeće stanice koja je bila oko Seone, i dalje pored Dunava.
    Područje Grocke nije bilo samo važna saobraćajnica, već i  izvanredno dobro organizovano ekonomsko područje. Deset ekonomskih zgrada sa čitavim nizom zgrada za stanovanje i ostacima vodovoda, otkriveni su na mestu Đokine livade, a drugo veliko ekonomsko dobro nađeno je u Dubočaju. Ostaci ovih naselja nesumnjivo govore o veoma jakom ekonomskom razvoju u to vreme i tazvijenom stočarstvu, vinogradarstvu i zemljoradnji.
    O Kulturnim dostignućima toga vremena svedoči grobnica u Brestoviku, kao i slične grobnice u Grockoj. Izvanredni primerci nakita i keramike pokazuju značajan stepen kulture stanovanja ondašnjih ljudi i veliko materijalno bogatstvo.
U Ritopeku, Brestoviku i Grockoj otkrivene su nekropole i pronađeni keramički predmeti iz vremena dolaska prvih slovenskih plemena na Balkansko poluostrvo. naročito interesantne tragove uz obalu Dunava ostavila je ranosrpska materijalna kultura iz VII i VIII veka na mestima koja se zovu Vodice i Kamenita Glavica. Na ušću Bolečke reke nađeni su primerci slovenske keramike iz tog vremena.
    Naselja su nicala i razvijala se zbog pomenutog puta, koji su nazivali i rimski i carski, ali najviše Carigradski put. kroz ceo srednji vek ovaj put je išao trasom koju su postavili Rimljani.
    Po izlasku iz Beograda, taj put je išao pored Mirijeva i Malog Mokrog Luga, zatim pored gradića Žrnova ispod Avale, a kod Ritopeka, starog Trikorniuma, put se najviše približavao obali Dunava. Prolazio je kroz Grocku koja se u to vreme zvala Gradec i vodio prema Smederevu, u to vreme sasvim nepoznatom mestu.
    Posle propasti Srbije i pošto su Turci ovladali celim Balkanskim poluostrvom, trasa puta je nešto izmenjena ali je od Beograda do Grocke uglavnom ostala ista.
    Kontinuitet naselja se ne prekida sve do XIV veka, do kog vremena su, prema nalazima naročito u Brestoviku, na lokalitetu Visoka ravan, korišćene otkrivene nekropole. Novi nalazi nakita i keramike oko nekadašnjeg manastira Vinče, ponikli u periodu od X do XV veka, ukazuju da je život bez prekida bujao na ovim prostorima, da je bilo perioda bujanja ali i stagnacija, naselja su građena i rušena, premeštana na pogodnija mesta, što je sve zavisilo od spoljnih činilaca, najčešće od ratnih pohoda i epidemija koji su bili vrlo česti i vrlo surovi tokom drugih vekova.
    Međutim, osim ostataka nekropola i predmeta materijalne kulture, drugih izvora i saznanja o Grockoj u ovom periodu nema.

Komentari

komentari

POSTAVI ODGOVOR