Rada Radenović: Moj otac umro je u najgorim mukama

0
642
NextWEB hosting
NextWEB hosting

Moj tata bio je vojno lice, oficir i proveo je dosta vremena na ratištu. Pretpostavljali smo da je tamo doživeo veliki stres i verovatno nosio tu neurološku bombu u sebi. U Americi su prilikom istraživanja te bolesti od koje boluje i čuveni Stiven Houking, utvrdili da je najviše obolelih među ratnim vojnim veteranima iz Vijetnamskog i Zalivskog rata. Na neki način povezuju je sa ratom i stresom, ali od ALS-a obolevaju i mladi ljudi, domaćice, ljudi najrazličitijih profila i zanimanja

Revoltirana pukim polivanjem vodom javnih ličnosti u Srbiji i regionu koje su se na sebi odgovarajući način priključile akciji Ice Bucket Challenge, voditeljka Rada Radenović iskreno govori za Story o svemu kroz šta je prošao njen otac Zoran koji je preminuo od opakog ALS-a.

Story: Da li ste za akciju Ice Bucket Challenge saznali iz medija ili ste vođeni prethodnim iskustvom pratili tendencije u pronalaženju lekova za amiotrofičnu lateralnu sklerozu?
– Iz domaćih medija saznala sam da je akcija pokrenuta u Srbiji. Nažalost, dobro znam šta je ALS, za razliku od mnogih koji su za nju samo čuli, ali srećom nisu na sopstvenom primeru spoznali o kakvoj je bolesti reč.

Story: Prema dostupnim pretpostavkama, šta je uzročnik te bolesti?
– Veliki stres! Moj tata bio je vojno lice, oficir i proveo je dosta vremena na ratištu. Pretpostavljali smo da je tamo doživeo veliki stres i verovatno nosio tu neurološku bombu u sebi. U Americi su prilikom istraživanja te bolesti od koje boluje i čuveni Stiven Houking, utvrdili da je najviše obolelih među ratnim vojnim veteranima iz Vijetnamskog i Zalivskog rata. Na neki način povezuju je sa ratom i stresom, ali od ALS-a obolevaju i mladi ljudi, domaćice, ljudi najrazličitijih profila i zanimanja.

Story: Kako ste u startu doživeli Ledeni izazov odnosno Ice Bucket Challenge? Jeste li odmah predosetili da će se dobra zamisao pretvoriti u lakrdiju?
– Moj kolega TV voditelj iz Hrvatske, čija je mama preminula od ALS-a, otišao je dalje od mene u kritici te akcije pomenuvši muški polni organ. Između ostalog, on je rekao i ovo: Svaki put kad vidim domaćeg ili svetskog selebritija kako se poliva vodom, setim se poslednja dva dana života moje majke. To je stravična bolest koja čoveka dovodi u najgore moguće fizičko i mentalno stanje. Pored vas vene neko ko vam je najdraži, a ne znate da li ste bespomoćniji vi ili on. Ljudi na kraju umiru tako što se guše jer im otkazuju pluća i to je smrt u nagorim mukama. Mirjana Bobić Mojsilović napisala je svoj zvanični tekst na temu ALS-a, sa stavovima sličnim mojim, ali i mnogi drugi ljudi misle kao ja. Možda ličnije doživljavam ovu situaciju zato što sam izgubila bliskog člana porodice, ali o akciji Ice Bucket Challenge isto bih mislila i da mi otac nije umro od te bolesti. U domaćoj javnosti prisutna sam tokom poslednjih dvanaest godina i učestvovala sam u brojnim humanitarnim akcijama. Znam šta znači razvijena svest o potrebi pomaganja drugima i srećna sam što se o ALS-u govori, ali imam problem sa načinom na koji se sprovodi ova akcija jer se ljudi kod nas brane neznanjem. Nije greh biti neobavešten, ali strašno je što se pojedinci polivaju vodom a nemaju predstavu zbog čega. Neke naše kolege potpisivale su akciju s ASL – nije sramota ne znati, sramota je ne pitati.

Story: Postoji li nešto što vas je naročito iziritiralo u toj akciji a nije plod neznanja već, recimo, bezobrazluka?
– Kikotanje i snimci ličnosti najrazličitijih profila na kojima se vidi da se one sjajno zabavljaju dok se polivaju. Imam potrebu da kažem kako u ALS-u nema ničeg zabavnog ili smešnog. Pri tom, nije mi bitan profil ljudi koji učestvuju u akciji i pomoć je dobrodošla od svakoga, nebitno da li je od neke starlete ili profesora univerziteta. U većini slučajeva, kod nas je u pitanju iskrivljena interpretaciji izvorne akcije koja je plemenita.  Posebno poglavlje u ovoj priči jeste novac. Kontaktirala sam Ministarstvo zdravlja Srbije i njihov zvaničan stav jeste da nijedna njihova ustanova ne stoji iza ove akcije, kao i da žiro računi na koje se uplaćuje novac, nemaju veze ni sa jednom njihovom institucijom. Kome pripadaju ta sredstva i gde odlaze, ukoliko uopšte negde odlaze, to ne znam i ne želim time da se bavim.

Ostatak intervjua pročitajte u novom broju magazina Story, koji je u prodaji od petka, 5. septembra.

(Kurir)

Komentari

komentari

POSTAVI ODGOVOR