Da li ste znali i da se HRANA ZRAČI u Institutu Vinča?

0
916
NextWEB hosting
NextWEB hosting

Mesto na kome bakterije u hrani, opremi ili kozmetici žive svoje poslednje trenutke je Institut „Vinča“, gde radioaktivne šipke emituju snažne gama zrake, kojima ne izmiče nijedan mikrob.

Kroz radijacionu jedinicu prolaze hrana, krv, medicinski materijal

U Institutu za nuklearne nauke skoro 40 godina tako se sterilišu i konzerviraju hrana, kreme, šamponi, sušene pečurke, čajevi, gaze, začini, implantanti, a zrači se čak i krv. Kada je ekipa „Blica“ zavirila u radijacionu jedinicu „Vinče“ – to su bili medicinski zavoji.
– Gama zraci prođu kroz sve proizvode. Ako ima mikroorganizama, deluju na njih, raskinu DNK lanac i tako ih unište. Nema zaostalog zračenja, a na milion primeraka garantujemo da jedan može da bude nesterilan. Alternativa zračenju je toksičan gas etilen-oksid, koji je štetan po hranu, a u neke proizvode i ne prodire do kraja – priča Slobodan Mašić, rukovodilac radijacione jedinice u Institutu.

Tako vam se, ako kupite ozračene pahuljice, sigurno neće desiti da iz njih izmili crv koji se izlegao na sobnoj temperaturi. Zračenje ubija sve larve i mikroorganizme koji nisu uništeni u proizvodnji, a hrana ostaje potpuno bezbedna. A kako izgleda mesto na kome bakterije u hrani, opremi ili kozmetici žive svoje poslednje trenutke? Ovaj objekat koji je namenjen privredi ima skladište, kancelarije, mehanizaciju… Jedino je bunker u kome se nalazi izvor zračenja čini izuzetnom. Pri tome, ljudi ne moraju da nose zaštitno odelo, nije im potrebno. Dok je izvor u bazenu, voda je dovoljna zaštita.
Ali, kako kaže Mašić, prava je naučna fantastika da se smrtno opasna šipka nađe pored čoveka. Bezbednosne procedure su veoma stroge. Najpre se isključuje napon motora koji podiže izvor zračenja, zatim je on i mehanički blokiran, a pred sam ulazak u bunker Mašić je prislonio i dlan na specijalni čitač koji detektuje vene i reaguje samo na dodir živog čoveka. Kako kažu, otisak prsta nije dovoljan, jer se prst može iseći. Posle toga, ulazi se u bunker, iza svakog ćoška, operater pruža ruku u vazduh sa malim aparatom koji meri zračenje. Zračenja nema. Ali to je samo krajnja mera predostrožnosti, za slučaj da svi drugi merači i alarmi otkažu. Sve je čisto, nastavljamo dalje.

Naši novinari proveravaju nivo zračenja

– Instrument koji pokazuje zračenje je stalno uključen, ali i operatori nose i lične dozimetre – priča Mašić.
Jedan od dozimetara poneli su i novinari „Blica“ da se uvere da tokom boravka nisu pokupili koji zrak. Lavirint napravljen od armiranog betona sprečava zrake da se probiju, a dozvoljava prolaz kutijama sa robom. S jedne strane mehanizacija doprema 328 kutija jednakih dimenzija, a s druge ih otprema.

 

One se rotiraju i proizvodi u njima zrače se jednako. Kutije su poređane iznad bazena u kome je izvor zračenja što se vidi po sablasnoj plavoj svetlosti. Kad svi ljudi izađu iz prostorije, izvor će biti izvađen i ubijaće larve, mikroorganizme, bakterije… Ceo proces traje oko dva dana.
Sve dok su ljudi unutar ove prostorije, izvor ne sme i ne može biti izvađen iz vode. Da se to ne bi dogodilo, upravnici ovog sektora postavili su niz mera zaštita od automatskih, kompjuterskih do manuelnih.
Na kraju obilaska proverili smo naš dozimetar zračenja. I na ulasku u prostoriju i napolju pisalo je 227. Kako su nam objasnili, nivo zračenja se nije promenio i bezbedni smo.

 

Vrata otvara čitač dlana koji detektuje vene i krvne sudove
Hrana za astronaute i obolele
Ne zrači se svaka hrana istom količinom gama zraka. Dok se regularna hrana zrači minimumom, u izuzetnim slučajevima kao što su hrana za astronaute i hrana za obolele koji su imunodeficijentni, zračenje je mnogo jače. Zasad se to u Srbiji ne radi, pa se hrana pacijentima uglavnom samo pažljivo sprema.

Izvori foto:blic.rs -Marina Milojević, Mateja Beljan

Komentari

komentari

POSTAVI ODGOVOR