INTERVJU NEDELJE ZA ALO: ZAJIM ABAZI (49), RADNIK GRADSKE ČISTOĆE Sramota me koliko smo prljavi!

0
949
NextWEB hosting

Kakva nam je (ne)kultura, najbolje znaju oni koji za nama čiste. Kada su tu, ne primećuje te ih, a da ih nema nastao bi opšti kolaps. Zajim Abazi čisti ulice Beograda već 19 godina. Za to vreme se, kaže, svačega nagledao. O mnogo čemu ga je bilo sramota da priča…

NextWEB hosting

Dobra strana  ovog posla je  što nema mnogo  nerviranja.  Prst u uvo i čistiš

Dobra strana ovog posla je što nema mnogo nerviranja. Prst u uvo i čistiš | Foto: Boško Karanović

Koliko su nam čiste ulice?
– Mogu reći da su čiste s obzirom na raspoloživu radnu snagu, čistače, perače i one koje odnose smeće. Stvarno se trudimo da maksimalno odradimo posao. Ipak, više je nego očigledno da fali još radnika.

Svi političari su isti

Pratite li politiku, kom političaru biste čistili kuću?
– Iskreno ne pratim, za mene su oni svi isti, ne pravim razliku. A posao je posao, pa ako bih baš morao da čistim ne bih imao ništa protiv.

Kakva nam je kultura, da li bacamo smeće po ulici?
– Ne baš zadovoljavajuća. Ima svakojakih ljudi. Za ovih 19 godina rada svega sam se nagledao. Ljudi se ponašaju bahato. Mrzi ih da bace đubre u kontejner, pa bez pardona ostavljaju pored. Kroz prozor bacaju kese sa ljuskama krompira, flaše, pikavce. Šta sve nije letelo. Ma ne pitajte, za neke stvari me je sramota i da pričam.

Da li ste videli nekog kako baca otpatke gde ne treba i da li ste mu nešto rekli?
– Kako nisam, ali kome da kažem. I kada sam im nekoliko puta skrenuo pažnju, jer su stvarno prevršili svaku meru, hteli su da me biju. Kažu mi tvoj je posao da čistiš, a ne da prigovaraš. Stvarno nema smisla, umesto da se svi potrudimo da nam grad bude čist. Vremenom sam oguglao, ćutim i radim. Zamislite da nema nas (čistača) i semafora, pa u gradu bi nastao opšti haos.

Kada sam par puta  skrenuo pažnju da  ne bacaju đubre,  hteli su da  me biju

Kada sam par puta skrenuo pažnju da ne bacaju đubre, hteli su da me biju | Foto: Boško Karanović

Kakvo je vaše radno vreme, kad ustajete i krećete na posao?
– Pošto živim u Kotežu, a čistim na Vračaru, ustajem već u pola četiri. Na ulici moram da sam u šest, a završavam u dva. Tako i leti i zimi. Čistim deset ulica, od Bojanske do Žičke.

Koliko vam je vremena potrebno da očistite tih deset ulica?
– Zavisi od godišnjeg doba. Više posla ima u jesen kada opadne lišće i zimi kada treba očistiti i sneg.
Koliko vam „traje“ metla?
– Opet zavisi od godišnjeg doba i toga što se čisti, da li je to lišće, đubre, šoder ili šljunak. Ali već posle dva dana više nije čitava.
Pošto ste sve vreme na ulici je l vam teže leti ili zimi?
– Draže mi je leto, vrućine lakše podnosim nego hladnoću. Sreća ima dobrih ljudi koji nam skuvaju čaj i iznesu, ponekad dobijemo čak i kiflice.
Ima li među kolegama onih koji zabušavaju?
– Kao i u svakom poslu ima onih koji hvataju krivine. Ali ja bar za moju smenu mogu da kažem da uvek nastojimo da maksimalno odradimo posao. Nije da se hvalim, ali oni čije ulice čistim često me pohvale da sam vredan, uvek tačan na poslu i da je lepo što sam uvek obrijan i sređen. Vrlo sam odgovoran u svom poslu.
Vaša koleginica iz Niša je zamoljena da napusti banku zato što je bila u uniformi. Da li vam se nekada desila slična situacija?
– Meni lično nije, ali čuo sam razne priče. Ne opravdavam to nikako, ali ja ne bih ulazio ako mi je uniforma prljava. Ne ide to, ipak to nekome smeta. Ja svoje radno odelo perem na svakih sedam dana i stvarno držim do higijene.

Abazi već 19 godina čisti ulice Beograda

Abazi već 19 godina čisti ulice Beograda | Foto: Boško Karanović

Mislite da je u pitanju bila higijena? Možda je u pitanju bila čista diskriminacija. Niko nije zamolio policajca u uniformi da napusti banku.
– Nikada nisam imao takvih ekcesa. Svi se prema meni lepo ophode. U kraju u kojem radim me svi poznaju, nema ko me ne pozdravlja. Ima i onih koji me počaste, daju da kupim sok, stvarno su fini ljudi.

Šta vam najteže pada u vašem poslu?
– Bahatost ljudi. Teško im je da ubace kesu sa đubretom u kontejner, nego ostavljaju pored, pa to onda kerovi razvlače. Prave mi veliki posao.
Da li ste našli nešto vredno dok ste čistili ulicu?
– (Smeh) Ja sam takve sreće da i kada nešto nađem posle par dana izgubim pet puta više. Našao sam jednom 100 dinara i već sutradan izgubio 500. Više puta sam nalazio novčanike i uvek ih vraćao vlasnicima. Ljudi su mi se zahvaljivali, želeli su da me časte. Eto i to je negde deo mog posla.
Da li bi menjali svoj posao?
– Nisam razmišljao o tome. Dobra strana ovog posla je što nema mnogo nerviranja. Prst u uvo i čistiš. Ali možda i bih ako bi mi ponudili neki bolji posao.

Ima trave, pa može da se pase
Sa kim živite, da li je plata jednog radnika gradske čistoće dovoljna za život?
– Živim sa suprugom i mlađom ćerkom. Doskoro je sa nama bila i starija, ali se pre par meseci udala. Teško je jako. Umem ja da kažem – sreća što raste trava, pa može da se pase. Moraš zarađeno dobro da rastegneš. Da nam nije i ženine plate, umro bih peti dan (smeh).

ALO.rs Autor: Jelena Jokanović | 13.04.2014

Komentari

komentari

POSTAVI ODGOVOR